Dobrodošli na moj blog
Odbolujem svaku pjesmu koju ti ni čuti nećeš
što u srcu nemam česmu da te pustim
da istečeš
da ozdravim treba dana
i godina ja se bojim
krv je moja otrovana
usnama i grijehom tvojim
Treba vremena i vremena
da zaboravim te ja
svaki dan naše ljubavi
godina je sjećanja......
Još te volim,znaš to,ponavljam po milioniti put.A šta da radim kad nemam kome drugom da pričam o svojoj ljubavi,iskrenoj,neostvarivoj.Prekasno smo se sreli u životu.Kada ti čujem glas,zadrhtim,čežnja me ubija,ali ti si tako daleko.Živim za dane kada se čujemo telefonom,razmišljam o nama...ništa pametno nisam smislila....dokle tako.....Vraćam u sjećanje one naše dane kada smo sretni bili ali....morao si otići...zauvijek.....a ja ja ću te voljeti zauvijek ljubavi moja.
Hvala ti što se vraćaš u život vraćaš mene
povratkom se tvojim pale vatre sreće ugašene
VOLIM TE LJUBAVI MOJA
Što bar glas mogu da ti čujem,kada ne mogu biti sa tobom ljubavi moja.Ti nemaš pojma šta se dešavalo svih ovih godina ali polako saznat ćeš.Ne,ne živim sama.Postoje druge oči po obliku slične tvojima.Postoje druge usne sočne gotovo kao tvoje.Postoje druge ruke slične tvojima.Ali ničije ruke nisu kao tvoje,ničiji pogled nije kao tvoj.Želim da ti pričam svoje snove u tami,da se nježno privijam uz tebe,jutrom,kada me mami miris kafe.Želim da me svakog trenutka osjećaš kraj sebe.Kome sada pripadaš?Meni ne.Naše misli su daleko kao dvije galaksije,naše riječi su nespojive,nas veže samo bol.Bože koliko smiješnih nadanja pretvorenih u iluzije.Koliko skrivenih pogleda pretvorenih u čežnju i bol.A koliko je samo ljubavi u meni.Željela bih da me voliš vatreno i ludo.Htjela bih postati dio tvojih misli,ali eto jesam dok si me nazvao.Htjela bih da upoznam pravog tebe.Poslije tebe više nisam ista.Ne mogu da prepoznam samu sebe.Lutam bez cilja,tražim smisao u besmislu,bježim od same sebe,lažem druge.Kako ih je lako slagati da mi nisi važan,da mi nisi prva i poslednja misao,da me boliš....A ustvari grozno se osjećam jer tu si u mojim mislima više nego ikad.Možda će jednom neko novo svitanje donijeti spas.Možda ćeš jednom biti samo sjena.Ali nevjerujem u to.Nećeš umrijeti u meni jer si jači od svih nemira i čežnji.Uzalud su sve molitve da te zaboravim......Uzalud......
Zvoni danas telefon,kad ono...ON.....Ma nemogu da vjerujem,nakon toliko godina javi se,noge mi zaklecale,srce zahlupalo jako,jako....Odjednom nisam znala šta reći........Bože od radosti sam se izgubila...toliko vremena je prošlo....neznam ni odakle mu broj telefona......snašao se kaže,eh koliko ti je trebalo pomislih.....Samo se misli i osjećaji uzburkali,taman sam ga malo potisnula u neki skriveni dio mog srca,kad ono ponovo on,ponovo donosi nemir u srce,dušu,tijelo.Nakon toliko ispisanih redova njemu,samo njemu,nakon toliko tuge što nikada nećemo biti skupa,ja danas nisam smogla snage da pričam o svojim osjećajima.Bezveze sam nešto pričala...ali stvarno ne mogu vjerovati da je tu ponovo........
Kako izbrisati uspomene
kada su one dio
tebe i mene,
kako na tebe da nemislim
kada mi još uvijek tečeš kroz vene
Bože daj zaborav
da idem kroz život
da nemislim na njega
Bože daj....
Posmatram svijet oko mene,sve mi je strano,osjećam se kao u paklu,kao da ludim...umrlo je sve u meni.Dok ti ovo pišem život prolazi pored mene a ja to ne primjećujem.To shvatim kad bacim pogled na kalendar,vidim dan, mjesec, godinu.Tri godine prošle su dušo moja od dana kada si otišao.Sada poslije toliko vremena ja te još uvijek volim i....pišem.Pišem jer si suviše daleko da bih ti neke stvari rekla.Tražila sam povjerenje, prijateljstvo,ljubav,oslonac,nježnost...Našla sam to samo u tebi dušo moja,samo u tebi.Ne mogu da vjerujem da si me zaboravio poslije svega.Volio si me tako snažno i tako predivno da to nisi morao ni da mi govoriš.Tako je snažno i lijepo bilo to što smo imali i to je ta ljepota koja mi nedostaje sada,taj osjećaj najjači na svijetu.Kao da je bilo juče,stojimo jedno ispred drugog,totalno izgubljeni i zaljubljeni.Sada mrzim sebe što sam te voljela i još uvijek te volim,najviše na svijetu,više od svega,ali...Dođi da vidiš šta si ostavio iza sebe...Dala sam ti sve,da ni meni samoj nije ostalo ništa....
Stvari se nisu promijenile.I dalje te volim.I dalje patim jer nisi moj.Dokle tako?
Kažu da bi ove godine mogla da bude apokalipsa.Pa neka bude!Sve mi je više svejedno jer i dalje si mi u mislima,a nemam te.I učinila bih sve samo da na jedan trenutak zaboravim na bol.....Jer nisi,niti ćeš ikada biti moj.
Tvojom se nikada neću zvati,o tebi ne bih smjela ni pričati.Nikad niko neće dobiti priznanje da si mi ukrao srce.To možeš znati samo ti.Crvenim kad te vidim,vruće mi je,hladno mi je,srce mi luđački lupa.Već sam počela da te miješam sa svakim prolaznikom koji bar malo liči na tebe.Mogu još da kažem da mi je dosadilo stalno misliti o tebi.Molim boga da učini da i ti misliš na mene.Možda mi je bog ispunio želju.Ti sigurno misliš na mene,ali samo kad se sjetiš da sam ja ta LUDAkoja se zaljubila u tebe.
